Kad se sjetim prošlosti točnije, mog djetinstva krenu mi suze.Naljepše uspomene iz djetinstva mi je igra 'dućana' i igra u blatu. Moji prijatelji iz ulice svaki dan dolazili su 'kupovati' torte od blata. Novac smo brali na livadi, dakle novci su nam bili lišće oraha. Kad se sjetim tih dana pomislim si da smo bili trknuti u glavu. :) U mom seli ima jednako dječaka i djevojčica tako da smo uvjek bili kao jedna velika obitelj. Največu glupost koju nikad nečum zaboravit je igra veterinara. Jednoj mojoj susjedi, prijateljica Antonija,, Ana, Ružica, Vedrana, Lucija, i moje sestre Ivana i Martina išle smo istraživat što ona drži u svojojoj staji za zečeve. Cjeli sandučić napunile smo papirima, na kojima su bili prepisani ' ljekovi ' za njezine zećiče. Susjeda se jako naljutila i tužila nas roditeljima. Kada smo to saznali gađali smo njenu kuču s kamenima. Antonija je bila najstarija i morala je krivicu prebacit na njena leđa. Eh' da mi se vratit u prošlost, sigurno bi ju promjenila.
Nema komentara:
Objavi komentar